slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "sredinom xix veka".
Kliknite za traženje
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
u leskovačkom gradskom muzeju. Najstariji zapisani pomen Leskovca potiče iz XIV veka i tada se to mesto opisuje kao veliko selo. Iz vremena cara Dušana i neposredno posle toga pojedina sela u Dubočici, pa i sam Leskovac bili su darivani manastirima. Car Stefan Dušan je 1348. godine dao na poklon manastiru Hilandaru selo Leskovac. Krajem XVIII veka, Leskovac je već centar velikog Leskovačkog pašaluka koji je obuhvatao celu teritoriju bivšeg sandžaka Aladži - Hisar (Kruševac) i Paraćin. U vreme vladavine Turaka ovo mesto je bilo sedište nahije po imenu Dubočica. Sredinom XIX veka Leskovac je po veličini bio drugi grad u Srbiji, posle Beograda. Okupacijom leskovačkog kraja od strane Austro - Ugarske, Nemačke i Bugarske od 1915. do 1918. godine, naneta je velika šteta stanovništvu, privredi i poremetila njegov razvitak. Leskovac je 6. septembra 1944. godine bio meta savezničkog bombardovanja i tom prilikom je preživeo velika razaranja. Nakon oslobođenja 1944. godine, grad počinje da stagnira u svakom pogledu. Leskovac je dobio ime po legendi kojom se smatra da se ispod brda u blizini sadašnjeg grada nalazilo jezero, ali je došlo do njegovog sušenja
istovremeno, francuski političar i istoričar Aleksis Klerel de Tokvil je u svojoj knjizi "Demokratija u Americi" označio novine kao "prvu vlast nakon naroda ". sredinom XIX veka , da informacije s kraja na kraj planete "putuju" n najviše nekoliko sekundi i da je zapravo došlo do "hiperprodukcije" vesti, nije lako izbeći zakjučku da su mediji neuporedivo moćniji nego ikada. Mediji stvaraju globalne zvezde, mediji uništavaju nečije karijere, a potpuno uobičajena postala je fraza da se "ono čega nije bilo u medijima nije ni dogodilo ". Savremena istorija pokazuje da su upravo mediji (makar indirektno) odgovorni za oružane sukobe širom sveta. Ratovi na prostoru bivše Jugoslavije počeli su tek nakon što su mediji sukobljenih strana
pojava. Ona je nenaučna i nepriznata nauka. Psihologija je priznata nauka koja se bavi pojavama koje su naučno proverene i dokazane. sredinom XIX veka izdvojila iz filozofije zahvaljujući Vuntu. Vilhelm Vunt, nemački filozof i psiholog, je 1874, objavio svoju knjigu Fiziološka psihologija kojom je psihologija odvojena od medicine i filozofije. Godine 1879. Vunt je osnovao i prvu psihološku laboratoriju.
Martinovići, na primer) i imao dosta sabraće u Crnoj Gori i Srbiji. Poznat je predeo i selo Vrana severno od Skadra, koji je do 1941. godine imao preko 1.000 stanovnika crnogorskog porekla. [ 27 ] Crnogoraca ima u Suljki na obali Bojane, ali već islamiziranih. Ali, za razliku od njih bolje su se održali stanovnici u naseljima oko Skadra, u: Derignjatu, Mladom i Starom Boriču, Ljubici, Golešu, Dobraču, Omari, Rašu i Kuli, kao i u samom Skadru. Biancini je tvrdio da je sredinom XIX veka u Skadarskom vilajetu bilo ono 70.000 a L. Niderle čak oko 100.000 žitelja crnogorskog porekla. Skadar je bio crnogorsko-srpska isto koliko i arbanaška varoš. Do 1907. u Skadru je postojao (u Turskoj) Crnogorski konzulat, a još oko 1860. razmišljalo se i o otvaranju Bogoslovije. Osnovne škole na srpskom jeziku postojale su u Vraki, Kamenici, Boriču i drugim selima, a u Skadru crnogorsku osnovnu školu pohađala su 1921. godine 234 učenika. Već je kralj Zogu svojevremeno isterao oko 640 porodica, a danas je preorano i groblje palih ratnika iz 1912.
škole, u okviru koje bi se organizovale studije bogoslovije, filozofije i prava, Kancelariji su 1774. godine podneli advokat Jovan Muškatirović, reformator srpskog školstva Teodor Janković Mirijevski i poznati dobrotvor Marko Đurković Servijski. U literaturi se navodi da je predlog prvobitno bio prihvaćen. Međutim, bečki dvor je na insistiranje Ugarske kraljevske kancelarije (C ancellaria Regia Hungarica Aulica) ubrzo povukao saglasnost. S druge strane, srpski intelektualci su nastavili političku borbu za osnivanje visoke škole. Okolnosti su se bitnije promenile tek sredinom XIX veka . Evropu je tada zahvatio talas protesta protiv prevaziđenog feudalnog poretka koji nije mimoišao ni Habzburško carstvo. Revolucionarne 1848. godine na Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima Srbi su proglasili Srpsku Vojvodinu. Ona nije bila priznata od centralnih vlasti, ali je već 1849. ustanovljeno Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat. Region je od bečkog dvora dobio značajne ustupke. Pre svega, Vojvodstvo je izdvojeno iz pravnog sistema Ugarske. U njemu je od tada pa sve do 1860. godine važilo austrijsko pravo. Advokatu Isidoru Nikoliću-Srbogradskom povereno je da u svojstvu
su kritski živopisci imali snažne veze sa venecijanskim, pa i italijanskim ateljeima, jer je Krit sve do 1667. godine bio pod mletačkom vlašću. Krst je nastao u vreme velike obnove Pećke patrijaršije u drugoj polovini XVI veka. Sredinom XIX veka u Blagoveštenju nalazile su se i tri rukopisne knjige, kao i četrdesetak štampanih bogoslužbenih knjiga.
za za gotovinsko placanje, za kompenzaciju dogovor. sredinom XIX veka , u doba pošasti filoksere. Tada je, zbog ozbiljne nestašice u Francuskoj, Napoleon kupovao vina u Negotinu, pa je Krajina bila veliki izvoznik vina i mesto poznato na vinskoj karti Evrope. Ova oblast u severoistočnom delu Srbije, smeštena između planina Miroč, Crni vrh i Deli Jovan, omeđena Dunavom i Timokom, imala je tada najveću površinu pod zasadima vinove loze u Srbiji. Danas su dani slave prošli, a površina vinograda, odnosno količina proizvedenog vina nisu ni blizu tim starim vremenima. Srećom, nekolicina ovdašnjih vinara okupljena u Udruženje
tako imamo šumadijske, vlaške, šopske, makedonske, glamočke hercegovačke i druge modele opanaka. U zavisnosti od vrste kože i načina izrade, danas razlikujemo presne, crvenaše, građene opanke i kapičare. Presni opanci su pravljeni u kućnoj radinosti od sirove, neuštavljene (usoljene i na suncu osušene goveđe, svinjske, kozje ili bivolje) kože. Presne opanke pretežno je nosilo stočarsko stanovništvo u planinskim predelima dinarske i centralnobalkanske zone. Crvenjaši su rađeni manufakturno od poluštavljene goveđe kože. Nazvani su po boji kože od koje su pravljeni, u Užicu sredinom XIX veka . Krajem XIX veka pojavljuju se štavljeni, trajniji i bolji opanci, poznati kao đonaši, štavljenici, šabački ili šiljkani od uštavljene goveđe kože. I oni su se nosili u predelima Zapadne Srbije, a odatle su se posle 1918. postepeno širili prema Istočnoj Srbiji. Kapičari su izrađivani od uštavljene kože u opančarskim i obućarskim radionicama širom Srbije. Oni su pravljeni od jednog komada kože, koji kao kapak pokriva gornji deo stopala pa su prema tome opanci dobili ime. Najviše su izrađivani i nošeni u panonskim ravničarskim predelima, graničnim posavskim i podunavskim
uslove. Stoga je država morala sama da preuzme ulogu investitora. Istovremeno se javio interes i kod domaće trgovačke i činovničke buržoazije za investiranjem u industriju. sredinom XIX veka , nalaze među prvim i retkim industrijskim kapacitetima u Srbiji dve fabrike govori o važnosti ovog grada, njegovoj ekonomskoj snazi, uglednim ljudima i razvijenim kontaktima sa glavnom upravom zemlje i državanim centrom.
pogodniji su za decu jer ne sadrže mnogo nitrita kao oni spremljeni kod kuće koji mogu dovesti do sindroma plave bebe. S druge strane, kašice pripremljene kod kuće su svežije, bez konzervansa i drugih dodataka sredinom XIX veka . Najpre su se pravile zamene za majčino mleko, a onda se ta vrsta proizvodnje toliko razvila da su se već dvadesetih godina XX veka u prodavnicama mogle kupiti kašice od žitarica, voća ili povrća. Proizvođači su ih reklamirali kao moderne i tvrdili da su superiornije od onih pravljenih kod kuće. I tada je, kao i danas, to pitanje izazivalo kontroverzne reakcije. Saznanja i mišljenja pedijatara, nutricionista i ostalih stručnjaka o hrani za bebe menjala su se tokom godina.
deo Srbije. Velika bitka na Čačku trajala je od 25. aprila do 13. juna. Rešena je u nekoliko uzastopnih bojeva na prostoru od brda Ljubića i varoškog šanca. Poginuo je i predvodnik turske vojske Imšir - paša, i uništena glavnina turske vojske u beogradskom pašaluku. Sredinom XIX veka Čačak je imao oko 1.500 stanovnika. Gradski centar sa sabornom crkvom i objektima balkanske arhitekture podsećao je na doba prve vlade kneza Miloša Obrenovića.
ampira ima ravnu, usku liniju, tako da izdužuje žensku siluetu. Nakit je ponovo vraćen u modu, u čemu se, takođe, ogledala ljubav prema antici. Portretisana baronica odiše elegancijom i prefinjenošću, koja odgovara njenom statusu i položaju u društvu. sredinom XIX veka . Baronica Jović je bila član Prve ženske zadruge kod Srba u Pešti i učestvovala u izdavanju časopisa Dragoljub (1845 46).
, u knjizi ima i novih ideja kojima smo nastojali otkriti, nadam se, ideje koje će tek biti razmatrane. To se odnosi na sve ono što se dotiče ikoničnog čitanja Šestodneva, na tumačenje Jednog Dana i antropomorfizama (o čemu smo prethodno govorili). Takođe je bilo uspešno, kako mi se čini, razrešenje bogoslovskih teškoća vezanih za tumačenje druge glave Postanja, posebno njegove uvodne povesti (Post 2, 4 - 8). Značajan rezultat dobijen je prilikom tumačenja događaja drugog dana. Ovo tumačenje razvijeno je i precizno izloženo još sredinom XIX veka i potkrepljeno mnogim idejama o razdvajanju kosmičke vode, jedne kapi od koje je nastala naša rastopljena planeta. Na prvi pogled, predmet stvaranja drugog dana je očigledan: to je svod-nebo: I sazda Bog svod... I nazva Bog svod nebom. Reč nebo izražava sve ono što čovek vidi dok stoji na zemaljskoj površini i posmatra ono što je gore. Ali, to se odnosi na dva nivoa: kosmički i zemaljski; zemaljski atmosfera koja okružuje planetu, i kosmički ono što se nalazi izvan planete, prostranstvo s nebeskim telima (planetama,
početka XVIII veka plantaže kafe posredstvom Holanđana počinju da niču najpre na Javi, Baliju i Sumatri. Godine 1714. godine jedno stablo kafe stiglo je u parisku botaničku baštu, odakle će krenuti na Antile i postati rodonačelnik čuvene jamajkanske sorte po imenu Plava planina (Blue Mountain). Francuski kapetan Gabrijel de Klije 1723. zasadio je kafu na Martiniku odakle se ona širi po celoj Latinskoj Americi. Prva stabla kafe u Brazilu zasađena su 1727. u oblasti Para (www.grandkafa.rs - Istorija kafe). sredinom XIX veka veoma retka biljna bolest napala plantaže kafe u Severoistočnoj Americi, Brazil je izbio na prvo mesto kao najpoznatiji svetski proizvođač kafe. Tu titulu Brazil je zadržao do danas. Danas, sedam latino-američkih država daje oko 85 % svetske proizvodnje kafe, a samo Brazil proizvodi trećinu svetske kafe. Na slici je prikazano branje i utovar kafe u Brazilu. Branje kafe u Brazilu
. Što se tiče Afrike, njen per capita prihod rastao je sporo čak i tokom 60 - ih i 70 - ih (1 - 2 odsto godišnje). Ali, od 80 - ih, region je doživeo pad životnog standarda. Ova činjenica predstavlja tešku optužnicu na račun neoliberalne ortodoksije, budući da su većinom afričkih ekonomija u poslednjih četvrt veka praktično upravljali MMF i Svetska banka. S druge strane, ekonomski uspesi Kine i Indije pokazuju važnost strateške, pre nego bezuslovne integracije u globalnu ekonomiju, baziranu na nacionalističkoj viziji. Kao SAD sredinom XIX veka , ili Japan i Koreja sredinom XX, Kina je koristila visoke carine (preko 30 odsto) da bi izgradila sopstvenu industrijsku bazu. Istina, s većom dobrodošlicom je prihvatala strane investicije nego Japan ili Koreja, ali je ipak postavila ograničenja stranog vlasništva i obaveze kupovine robe od lokalnih proizvođača. Čile je, pak, primer uspešne primene neoliberalnih metoda. Ipak, postoji velika sumnja u održivost razvoja Čilea. Tokom prethodne tri decenije zemlja je ostala bez većine proizvodne industrije i postala je izuzetno zavisna o izvoz prirodnih sirovina.